Rečnik termina vezanih za otvorenu nauku

Iako ideja otvorene nauke nije nova, veliki broj istraživača još uvek nije upoznat sa načinom na koji funkcioniše objavljivanje publikacija u otvorenom pristupu, deponovanje rezultata istraživanja, deljenje podataka i upotreba odgovarajućih licenci kojima se regulišu autorska prava. U nastavku je kratak rečnik termina sa kojima se istraživači najčešće susreću u ovoj oblasti.

 

Digitalni repozitorijum

Digitalni repozitorijum je sistem elektronskih servisa koji omogućavaju arhiviranje, trajno čuvanje, javnu prezentaciju i diseminaciju različitih vrsta naučnih rezultata. Osnovu sistema čini digitalna baza integralnih dokumenata koji predstavljaju rezultate naučnog rada (monografije, članci u čaopisima, poglavlja u tematskim zbornicima, primarni podaci, audio i video materijali itd.) i bibliografskih metapodataka koji ih opisuju. Metapodaci su javno dostupni, a pristup integralnim dokumentima može biti ograničen zbog autorskih prava ili drugih zakonskih ograničenja.
Kako bi se omogućila integracija repozitorijuma u postojeću međunarodnu infrastrukturu i razmena podataka unutar iste, on mora da ispunjava bar minimalne tehničke standarde koji obezbeđuju interoperabilnost, a to su: 1. posedovanje OAI-PMH modula, odnosno usklađenost sa međunarodnim protokolom za prikupljanje i razmenu metapodataka OAI-PMH (Open Archive initiative Protocol for Metadata harvesting) i 2. strukturisane metapodatke u skladu sa Dublin Core ili nekim drugim prihvaćenim standardom prikazane u XML formatu.

 

OAI-MPH protokol

OAI-MPH (Open Archives Initiative Protocol for Metadata Harvesting) je protokol, odnosno međunarodni standard interoperabilnosti arhiva i repozitorijuma zasnovan na prikupljanju, obradi i razmeni metapodataka. U okviru OAI-MPH postoje dve grupe učesnika: pružaoci i sakupljači. Pružaoci podataka održavaju sisteme koji podržavaju OAI-MPH kao sredstvo za deljenje metapodataka. To mogu da budu različiti institucionalni repozitorijumi, bibliografske baze podataka ili otvorene arhive, kao što je npr. arXiv.org. Sakupljači podataka (tzv. harvesteri) prikupljaju metapodatke pripremljene u skladu sa OAI-MPH standardom iz različitih baza i repozitorijuma. Google Scholar je verovatno najpopularniji harvester.

 

Green Open Access

Zeleni otvoreni pristup se odnosi na deponovanje naučnih publikacija u institucionalne repozitorijume ili druge arhive sa otvorenim pristupom. Verzija rada koja se deponuje je najčešće prihvaćeni rukopis, odnosno članak prihvaćen za objavljivanje, uključujući sve promene koje su obavljene nakon recenziranja. Međutim, deponovani dokumenti najčešće ne smeju da budu konačne verzije članka pripremljenog za objavljivanje od strane izdavača, već su to tzv. pre-print verzije članka. Osim toga, neki izdavači dopuštaju deponovanje radova u institucionalne repozitorijume tek nakon isteka određenog tzv. embargo perioda koji je najčešće između 6 i 18 meseci. O mogućnostima objavljivanja u režimu zelenog otvorenog pristupa autori se mogu informisati koristeći SHERPA/RoMEO i How Can I Share It?.

 

Gold Open Access

Zlatni otvoreni pristup podrazumeva neposredno objavljivanje publikacije u režimu otvorenog pristupa od strane samog izdavača. Da bi pokrio troškove publikovanja, izdavač naplaćuje naknadu direktno od autora ili češće indirektno od institucije u kojoj je autor zaposlen ili finansijera projekta na kome je autor angažovan. Ova naknada je poznata pod akronimom APC (Author Processing Charge).
 

Platinum Open Access

Platinasti otvoreni pristup je model naučnog izdavaštva koji ne naplaćuje ni pretplatu ni naknadu od autora. Troškovi povezani sa naučnim publikovanjem pokriveni su drugim sredstvima, kao što su volonterski rad, donacije, subvencije, grantovi itd. Većina naučnih časopisa u Srbiji se objavljuje u režimu platinastog otovrenog pristupa.
 

Hibridni časopis

Hibridnim se nazivaju časopisi koji naplaćuju pretplatu, odnosno troškove preuzimanja članaka, ali omogućavaju autorima da dodatnim plaćanjem naknade za procesiranje otvore pristup svom članku. Međutim, ovakav način publikoavanja može duplirati troškove institucije u smislu da ona plaća duplo, prvi put pretplatu na celokupan časopis, a drugi put za objavljivanje jednog ili više članaka u istom časopisu. Ovaj fenomen je poznat kao double-dipping.

 

Creative Commons

Creative Commons je neprofitna organizacija čiji je cinj da naučnicima, istraživačima i umetnicima olakša korišćenje tuđih i deljenje sopstvenih publikacija i drugih autorksih dela u skladu sa nacionalnim zakonima o autorskim pravima. Set besplatnih Creative Commons licenci za definisanje autorskih prava pruža jednostavan i standardizovan način da autori daju dozvolu za deljenje i korišćenje svojih autorskih dela. Prilikom preuzimanja tuđeg autorskog dela, potpuno je jasno u koje svrhe i pod kojim uslovima ono može da se koristi, menja, pa čak i komercijalizuje. Na primer, knjiga Opening Science: The Evolving Guide on How the Web is Changing Research, Collaboration and Scholarly Publishing deli se u skladu sa CC BY-NC licencom koja dopušta deljenje i adaptiranje sadržaja knjige u neprofitne svrhe i uz adekvatno citiranje autora originalnog dela. Više inforamcija o CC licencama možete pronaći na stranici o otvorenim podacima.

 

Copyleft

Copyleft vezan za principe otvorenog koda i predstavalja igru reči kojom se označava način licenciranja potpuno suprotan zadržavanju svih autorskih prava (copyright). Autor koji koristi ovu vrstu licence dozvoljava upotrebu i modifikaciju svog dela, pod uslovom da se izvedeni rad može koristiti i distribuirati pod istim uslovima kao i originalni rad. Ovaj način licenciranja je analogan licenci Creative Commons (Share Alike).

 

Predatorski izdavači

Ovo je terim koji je predložio američki bibliotekar DŽefri Bil kako bi označio izdavače koji objavljuju publikacije u režimu otvorenog pristupa, naplaćujući uglavnom visoke naknade za objavnjivanje, ali ne obezbeđujući odgovrajući recenzentski postupak i kontrolu kvaliteta. DŽefri Bil je do nedavno ažurirao i svoju listu predatorskih izdavača i časopisa, ali je ovaj sajt uklonjen pod pristiskom izdavača koji su smatrali da su neopravdano optuženi. Slična lista je trenutno dostupna na ovoj adresi. Kao ilustracija ove problematike može da posluži detanjna analiza uređivačke politike dva časopisa iz Bosne i Hercegovine koji su svojevremeno izbačeni iz baze Web of Science: Legitimacy of citations in predatory publishing: The case of proliferation of papers by Serbian authors in two Bosnian WoS-indexed journals Centra za evaluaciju u obrazovanju i nauci.

 

DOI

DOI je jedinstveni elektronski identifikator digitalne publikacije, odnosno objekta (Digital Object Identifier). DOI sadrži jedinstveni i trajni URL, odnosno internet adresu koja direktno vodi digitalnom dokumentu na stranici iudavača. CrossRef je nadležna agencija za registrovanje DOI adresa naučnih publikacija. Svaka publikacija koja ima dodeljen DOI može da se pronađe i uz pomoć pretraživača koji se nalazi na ovoj adresi.

 

ORCID

ORCID (Orkid ili Ork-Aj-Di) je jedinstveni i trajni identifikator istraživača koji omogućava prepoznatnjivost i lakše razlikovanje autora, kao i njihovo povezivanje sa radovima koje su objavili, projektima na kojima učestvuju i inistitucijama u kojima rade. Mnogi časopisi i finasijeri projekata su prihvatili ovaj standard i u nekim situacijama čak i zahtevaju od istraživača da se identifikuju koristeći ORCID. Registracija i dobijanje ORCID broja je veoma jednostavno i brzo na ovoj adresi.