Troškovi objavljivanja u otvorenom pristupu: opcije i popusti

Platformom za otvorenu nauku (2018), uvodi se obavezan otvoreni pristup za sve publikacije nastale kao rezultat istraživanja koja su delimično ili u potpunosti finansirana javnim sredstvima. U istom dokumentu jasno se definiše da se otvoreni pristup može ostvariti bilo objavljivanjem u časopisima u otvorenom pristupu, bilo deponovanjem u odgovarajući repozitorijum onih verzija publikacije čije je deponovanje dozvoljeno, u skladu sa principima tzv. zelenog otvorenog pristupa.

Nakon usvajanja Platforme za otvorenu nauku, u Srbiji je ubrzano počela da se razvija mreža institucionalnih repozitorijuma. Istovremeno je počelo da raste interesovanje za objavljivanje u časopisima u otvorenom pristupu. Ta tendencija je donekle u vezi i sa dešavanjima na međunarodnom planu, koja je obeležilo usvajanje Plana S.

 

Časopisi u otvorenom pristupu

Iako se otvorenom pristupu i časopisima koriste ovaj model dosta pisalo, istraživači još uvek imaju određene nedoumice i predrasude. Zato je važno znati da:

 

Popusti za autore iz Srbije

 

ProRef

Kako do informacija o popustima na troškove publikovanja u otvorenom pristupu nije uvek lako promaći, Računarski centar Univerziteta u Beogradu je napravio servis ProRef: http://proref.rcub.bg.ac.rs/.

U polje za pretraživanje se unese tačan naziv časopisa ili samo jedan termin iz naslova. Za svaki časopis su date M kategorije iz svih oblasti i informacije o popustima (ako postoje) - ispod naslova časopisa vidi se oznaka APC. Kada se mišem pređe preko te oznake, pojaviće se informacija o popustu i uslovima pod kojima se isti odobrava.

 rcub2

Ako nema oznake APC, to još uvek ne mora da znači da popusta nema. Treba, za svaki slučaj, proveriti i sajt časopisa.

 

Kako doći do novca za APC?

Platforma za otvorenu nauku priznaje troškove objavljivanja u otvorenom pristupu kao opravdane, ako su predviđeni budžetom projekta, ali se jasno ističe da se neće izlaziti u susret pojedinačnim zahtevima (upućenim Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja) da se ti troškovi pokriju ili refundiraju.

U Srbiji ne postoje fondovi iz kojih bi se obezbedila sredstva za plaćanje ovih troškova, a budžeti institucija su isuviše mali da bi mogli da podrže ovu praksu. Znatan broj istraživača te troškove plaća iz svojih ličnih budžeta, najčešće tako što koautori podele troškove, zbog čega se ponekad pribegava dopisivanju kolega koje nisu učestvovale u istraživanju kao koautora. Službe računovodstva u institucijama nemaju jasne smernice kako da tretiraju te troškove. Na postoji (legalna) mogućnost da institucije podele troškove za pojedinačne publikacije između sebe.

S druge strane, i Fond za nauku Republike Srbije, i Evropska komisija, i drugi međunarodni finansijeri istraživanja daju mogućnost da se prilikom definisanja budžeta projekata predvide troškovi publikovanja u otvorenoom pristupu, pa bi, za sada, trebalo koristiti tu mogućnost. Takođe, postoje časopisi u otvorenom pristupu koji ne naplaćuju troškove objavljivanja, a nalaze se na listama referentnim za vrednovanje naulnog rada. Takvih časopisa ima i u Srbiji.

Na sajtu Open APC možete naći podatke o ukupnim iznosima koje su institucije i finansijeri iz celog sveta dali za objavljivanje u otvrenom pritupu: https://treemaps.intact-project.org/apcdata/openapc/

 

Creative Commons Licence
Preuzeto sa veb-sajta Sekcije bibliotekara i knjižničara ZIS: http://www.itn.sanu.ac.rs/sekcija/index.php/apc